http://www.sacp.org.za , mailto:international@sacp.org.za

Deklaracija iz Tshwanea

Dvanaesti međunarodni susret komunističkih i radničkih partija zbio se u Tshwaneu u Južnoafričkoj Republici od 3. do 5. prosinca 2010. s temom „Produbljivanje sistemske krize kapitalizma. Zadaće komunista u obrani suvereniteta, produbljivanju socijalnih savezništava te jačanju antiimperijalističkog fronta u borbi za mir, napredak i socijalizam“.

102 delegata predstavljalo je 51 partiju iz 43 zemlje sa svih kontinenata koji su se sastali kako bi nastavili rad započet na našim prethodnim susretima te kako bi promovirali i razvijali naše zajedničke akcije koje vode istom cilju, a sve iz radničke i komunističke perspektive.

Produbljujuća kapitalistička kriza

Međunarodnim okolnostima i dalje ustrajno dominira sve dublja kapitalistička kriza. Ova činjenica potvrđuje analize istaknute u našim deklaracijama iz Sao Paula 2008. i New Delhija 2009. (X. i XI. međunarodni susret). Trenutna globalna kriza kapitalističkog sustava naglašava njegova povijesna ograničenja i potrebu za njegovim revolucionarnim zbacivanjem. Također pokazuje i intenziviranje osnovne proturječnosti kapitalizma, a to je ona između društvenog karaktera proizvodnje i prisvajanja iste od strane kapitalista.

Važno je naglasiti da je kriza sustavna te, usprkos kapitalističkim iluzijama od prije 2008. godine, kapitalizam ne može izbjeći svoju ugrađenu, sustavnu tendenciju prolaženja kroz cikluse velikog rasta i pada. Trenutna globalna kriza je jednim dijelom i krajnja manifestacija kapitalističkog potopa uzrokovanog kapitalističkom hiperprodukcijom. Sada, kao i u prošlosti, nema drugog odgovora slijedeći kapitalističku logiku na ove periodičke krize osim krize same po sebi, a koju prati masovno i društveno iracionalno uništavanje imovine uključujući masovna otpuštanja, zatvaranje tvornica te smanjenje visine plaća, mirovina, socijalne sigurnosti i srozavanja ljudskog dostojanstva. Iz ovih razloga smo na naša prijašnja dva susreta naglasili kako ovo nije kriza koja je rezultat pojedinačnih neuspjeha: pohlepe bankara ili financijskih špekulanata. Ovo ostaje kriza ugrađena u temelje kapitalističkog sustava.

Opetovana kriza je praćena značajnim promjenama u odnosima među snagama u svijetu. Posebno se uočava stalni relativni pad globalne gospodarske hegemonije SAD-a, opće proizvodne stagnacije vodećih kapitalističkih gospodarstava i nastupanje novih globalnih gospodarskih sila, posebice Kine. Kriza je intenzivirala natjecanje među imperijalističkim središtima kao i među nastupajućim silama. Ovo uključuje valutni rat vođen od strane SAD-a, koncentraciju i centralizaciju gospodarske i političke moći unutar EU-a produbljujući tako njezin karakter kao jednog od imperijalističkih blokova vođenog svojim glavnim kapitalističkim snagama, zaoštravanje međuimperijalističke borbe za nova tržišta te pristup sirovinama, rastući militarizam uključujući jačanje agresivnih savezništava (npr. Lisabonski samit NATO pakta s njegovim „novim“ opasnim strateškim konceptom), povećanje broja regionalnih žarišta napetosti i agresije (posebno na Bliskom Istoku, Aziji i Africi), prevrati u Latinskoj Americi, intenziviranje neoliberalnih tendencija poticanja etničkih sukoba te rastuća militarizacija Afrike kroz, među ostalim, AFRICOM.

U isto vrijeme postaje jasno kako putanja stalnog uvećavanja profita kojom ide kapitalizam vodi uništavanju prirodnih resursa te okoliša u cjelini te predstavlja smrtnu prijetnju održivosti same ljudske civilizacije. Političke elite vodećih zemalja kapitalizma sa svojim raznim prijedlozima „zelenih tehnologija“ i trgovanja štetnim plinovima u najboljem slučaju predstavljaju prilagodbu koja uvećava profitabilnost kapitala dok pretvara prirodu u robu i prebacuje teret klimatskih promjena na slabije razvijene zemlje. Kriza kapitalističkog sustava koju osjećamo svi kao ljudska rasa je izravno povezana s nemogućnošću kapitalizma da se reproducira drugačije osim kroz proždrljive težnje za istovremenim rastom svih ekonomija. To je kriza koja može biti prevaziđena jedino zbacivanjem samog kapitalističkog sustava.

Suočen s realnošću, kapital pokušava uzvratiti održavajući profite i prebacujući teret krize na radničku klasu intenziviranjem eksploatacije temeljene na spolu i godinama, razlikama između urbanih i ruralnih sredina, siromaštvu ali i na srednjim slojevima. Eksploatacija se intenzivira, države nastoje spasiti privatne bankare i financijske institucije dok izlažu buduće generacije neodrživoj razini dugova te povećavaju napore za smanjenje ostvarenih socijalnih prava.

U čitavom kapitalističkom svijetu radna, socijalna, ekonomska i politička prava se ukidaju. Istovremeno politički sustavi postaju sve reakcionarniji smanjujući demokratske i građanske slobode, osobito sindikalna prava. Ovakva smanjenja uključujući i velike rezove u javnom sektoru imaju katastrofalan učinak na radnike, a posebno na radnice. Prisutni su i pokušaji da se odvuče pažnja javnosti te poveća osjećaj nesigurnosti reakcionarnom demagogijom, rasističkom i ksenofobnom, kao i da se opravdaju fašističke tendencije. Ovo su antidemokratski i autoritarni izrazi obilježeni i eskalacijom antikomunističkih napada i kampanja u mnogim dijelovima svijeta. U Africi, Aziji i Latinskoj Americi svjedočimo nametanju novih ekonomskih, financijskih i političkih mehanizama nacionalne i klasne opresije kao i širenju proimperijalističkih nevladinih organizacija.

U svakom slučaju za narodne Afrike, Azije i Latinske Amerike važno je upamtiti da je život u kapitalizmu čak i prije trenutne globalne ekonomske krize bio dnevna borba za golo preživljavanje. Čak i prije globalne ekonomske krize milijarda ljudi je živjela u favelama, a polovina svjetske populacije je preživljavala s manje od 2 dolara dnevno. Nastupom krize svakidašnjica je postala još i teža.

Većina ove gradske i seoske sirotinje zajedno sa svojim članovima obitelji koji kao ranjivi imigranti rade u stranim zemljama je žrtva ubrzanog, naglog kapitalističkog poljoprivrednog razvoja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Globalni kapitalizam, vođen najvećim poljoprivredno-industrijskim korporacijama je najavio rat gotovo polovici čovječanstva – trima milijardama ruralnih stanovnika Afrike, Azije i Latinske Amerike.

Istovremeno nehumane se barijere podižu ispred imigranata i izbjeglica. Pojačava se i epidemija urbanih i poluurbanih slamova naseljenih očajnim, marginaliziranim masama obično uključenim u niz aktivnosti pomoću kojih pokušavaju preživjeti. Ubrzana kapitalistička poljoprivredna transformacija u zemljama koje su na nižoj razini kapitalističkog razvoja ima gotovo genocidne učinke.

Važnost otpora radničke klase i narodnih snaga

Diljem svijeta pokušaji kapitala da teret krize prebaci na leđa radnika i siromašnih slojeva nailaze na otpor.

Tijekom protekle godine su antinarodni napadi na radnička prava, socijalnu sigurnost i plaće izazvali eskalaciju sukoba ponajviše u Europi.

Imperijalistička agresija na Bliskom istoku, u Aziji i Latinskoj Americi i dalje rezultira narodnim otporom.

U Africi i Latinskoj Americi su antiimperijalističke snage, sindikati i različiti socijalni pokreti intenzivirali svoje borbe za prava naroda a protiv multinacionalnih korporacija. Ove borbe su u nekim slučajevima izbacile na površinu napredne, narodne vlade koje su se programski opredijelile za nacionalni suverenitet, socijalna prava, razvoj i zaštitu svojih prirodnih resursa te bio-raznolikosti dajući tako dodatni impuls antiimperijalističkoj borbi.

U trenutnoj stvarnosti je povijesni imperativ da mi, komunističke i radničke partije, sudjelujemo, ojačavamo i transformiramo ove narodne obrambene bitke u ofenzivnu borbu s ciljem povećanja radničkih i ljudskih prava i za zbacivanje kapitalizma.

Unaprjeđujući ove strateške korake komunisti naglašavaju važnost organizacije radničke klase i daljnji razvoj borbi radničkog pokreta. Oni klasno orijentiraju ovu borbu kako bi radnička klasa i njeni saveznici zadobili političku moć.

Unutar okvira ove borbe posebno naglašavamo sljedeće:

Obrana, konsolidacija i daljnje jačanje narodne suverenosti

Usprkos sve agresivnijem transnacionalnom kapitalu borba protiv imperijalističke okupacije pojedinih zemalja, protiv ekonomske i političke ovisnosti te obrana narodnog suvereniteta postaju sve izraženiji. Za komuniste je važno da ove borbe integriraju s borbom za socijalnu i klasnu emancipaciju.

Komunisti, boreći se protiv imperijalizma, istovremeno traže i ravnopravne međunarodne odnose na temelju uzajamne dobrobiti.

Obrana, konsolidacija i daljnje jačanje narodnog suvereniteta je od osobite važnosti za Afriku, ali i za druge narode u svijetu koji su iskusili desetljeća kolonijalne i polukolonijalne opresije. Godine 2010. se obilježava pedeseta obljetnica dogovora o dekolonizaciji Afrike. Međutim još uvijek se uočavaju zastrašujući ostaci trgovine robljem, kolonizacije i nasilja pa i među afričkom dijasporom. Usprkos 50 godina formalne dekolonizacije imperijalističke intervencije se pojačavaju, a dominacija monopola potpomognuta domaćim kapitalom biva sve izraženija. Borba protiv njih zahtjeva aktivni protagonizam i jedinstvo narodnih masa te proširivanje narodnih demokratskih prava.

Produbljivanje socijalnih savezništava

Trenutna kriza kapitalizma i njezino povijesno nazadovanje društva stvaraju uvjete za izgradnju širokog socijalnog, antimonopolističkog i antiimperijalističkog savezništva koje će zadobiti vlast i promovirati duboke, napredne, radikalne i revolucionarne promjene.

Jedinstvo radničke klase je temeljni faktor koji osigurava izgradnju ovih savezništava sa seljacima, urbanom i ruralnom sirotinjom, urbanom srednjom klasom i intelektualcima. Posebnu pozornost treba posvetiti stremljenjima i izazovima s kojima se suočava omladina.

Pitanje zemlje, agrarna reforma i ruralni razvoj su važni problemi s kojima se treba baviti narodna borba u manje razvijenim zemljama. Ova su pitanja neodvojivo povezana sa suverenošću nad hranom i sigurnošću, održivim životnim navikama, obranom bioraznolikosti, zaštitom nacionalnih resursa i borbom protiv agro-industrijskih monopola i njihovih domaćih agenata. U ovim borbama legitimne i napredne aspiracije urođeničkih naroda u obrani svoje kulture, jezika i okoliša imaju važnu ulogu.

Uloga komunista u jačanju antiimperijalističke fronte za mir, ekološku održivost, napredak i socijalizam

Imperijalistička kriza i protuofenziva vode do širenja i diversifikacije snaga koje objektivno imaju patriotski i antiimperijalistički stav. Svugdje, u našim različitim nacionalnim stvarnostima, komunisti imaju odgovornost da šire i jačaju antiimperijalističku političku i socijalnu frontu, borbu za mir, ekološku održivost, napredak te da je integriraju u jedinstvenoj borbi za socijalizam. Nezavisna uloga komunista kao i jačanje komunističkih i radničkih partija od vitalne je važnosti za stvaranje konzistentne antiimperijalističke perspektive različitih pokreta.

Posebnu je pozornost potrebno posvetiti odnosu između različitih vidova otpora te ideološkoj ofenzivi koja mora istaknuti socijalističku alternativu i razvijati znanstveni socijalizam. Ideološka borba komunističkog pokreta je od vitalne važnosti kako bi se spriječilo djelovanje suvremenog antikomunizma, kako bi se suprotstavilo buržoaskoj ideologiji, neznanstvenim teorijama i oportunističkim strujama koje odbacuju klasnu borbu, socijaldemokratskim snagama koje zastupaju i implementiraju antinarodne i proimperijalističke politike time podržavajući strategiju kapitala. Mi imamo ključnu ulogu u ocrtavanju kritičnih karika u teoriji i praksi između različitih pozornica na kojima se odvija narodna borba te u razvoju internacionalizma i klasne solidarnosti.

Mi živimo u povijesnoj epohi u kojoj je transformacija iz kapitalizma u socijalizam postala civilizacijski imperativ. Sveprisutna kriza kapitalizma još jednom ističe neodvojivu prirodu nacionalnog oslobođenja i socijalne, nacionalne i klasne emancipacije.

Usprkos produbljujućoj krizi kapitalizma iskustva izgradnje socijalizma demonstriraju superiornost socijalizma nad kapitalizmom.

Jačanje suradnje između komunističkih i radničkih partija te jačanje antiimperijalističke fronte se treba događati bok uz bok jedno drugom.

Mi, komunističke i radničke partije koje smo se susrele u Tshwaneu, u situaciji obilježenoj velikim jurišom na radnike i narodne snage, ali i situaciji koja otvara veliki prostor za razvoj borbe, izražavamo svoju svesrdnu solidarnost s radnicima i narodima te njihovom intenzivnom borbom koja ohrabruje našu odlučnost da djelujemo te se zajedno s njima borimo: s radnima masama, omladinom, ženama te svim narodnim skupinama koji su žrtve kapitalističke eksploatacije i opresije.

Mi još jednom potvrđujemo naš apel najširem dijelu narodnih snaga da nam se pridruže u zajedničkoj borbi za socijalizam koji je jedina alternativa u budućnosti ljudskog roda.

Ističemo sljedeće osnovne smjernice za razvoj naših zajedničkih akcija koje vode istom cilju:

1. S produbljivanjem kapitalističke krize mi ćemo se fokusirati na razvoj radničke i narodne borbe za radnička i ljudska prava, jačat ćemo sindikalni pokret i njegovu klasnu orijentaciju, promovirat ćemo socijalno savezništvo sa seljacima i ostalim narodnim slojevima. Posebnu ćemo pozornosti pridati problemima žena i mladih koji su među prvim žrtvama ove krize.

2. Usprkos sveprisutnoj imperijalističkoj agresiji i zaoštravanju rivaliteta između imperijalističkih snaga intenzivirat ćemo antiimperijalističku borbu za mir, a protiv imperijalističkih ratova i okupacije, protiv opasne „nove“ strategije NATO-a i stranih vojnih baza te za aboliciju nuklearnog naoružanja. Jačat ćemo aktivnu internacionalističku solidarnost sa svim narodima i pokretima koji se susreću i odupiru opresiji, imperijalističkim prijetnjama i agresiji.

3. Odlučno ćemo se boriti protiv antikomunizma, antikomunističkih zakona i mjera, zahtijevat ćemo legalizaciju komunističkih partija tamo gdje su one stavljene izvan zakona. Branit ćemo povijest komunističkog pokreta i doprinos socijalizma napretku ljudske civilizacije.

4. Potvrđujemo svoju solidarnost sa snagama i narodima uključenim u izgradnju socijalizma. Još jednom potvrđujemo našu solidarnost s kubanskim narodom i njegovom socijalističkom revolucijom. Nastavit ćemo se odlučno suprotstavljati blokadi Kube i podupirati međunarodnu kampanju za oslobađanje „kubanske petorke“.

5. Doprinosit ćemo, unutar specifičnog konteksta naših nacionalnih stvarnosti, jačanju međunarodnih antiimpeirjalističkih organizacija kao što su WFTU, WPC, WFDY i WIDF. Posebnu dobrodošlicu i pozdrav upućujemo 17. međunarodnom festivalu omladine i studenata koji se održao od 13. do 21. prosinca 2010. u Južnoafričkoj Republici